Trajna zaštita istarskog goveda

Istarsko govedo pripada skupini europskih izvornih primigenih goveda. Fosilni nalazi s raznih lokaliteta diljem Istre svjedoče o davnoj nazočnosti pretka današnjeg istarskog goveda na tim područjima. Postoje određene indicije je istarsko govedo nastalo od goveda koja su na područje Istre dovele rimske legije, te Atiline horde koje su prodirale iz stepa južne Rusije i Besarabije.

Industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje, mehanizacija, socijalna kretanja u ruralnim područjima i gospodarska orijentacija prema turizmu tijekom ranih pedesetih godina 20. stoljeća dovodi do potiskivanja i zamjene istarskog goveda produktivnijim pasminama goveda. Poljoprivredna proizvodnja u Istri poprimila je ratarsko-vinogradarski karakter, dok je stočarska proizvodnja bila sekundarno karaktera.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do znatnog smanjenja populacije istarskog goveda. Populacija od 10500 plotkinja istarskog goveda koje su registrirane na području Istre tijekom 1972. smanjila se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na nešto više od 100 rasplodnih jedinki. Aktualiziranjem problema nestajanja istarskog goveda, potaknute su javne rasprave, te poduzete prve akcije u ciljem očuvanja i oživljavanja zatečene populacije, te ponovne revitalizacije.

Proizvodne odlike istarskog goveda

Proizvodna svojstva istarskog goveda razvijena su slijedom rad-meso-mlijeko, što je odgovaralo potrebama stočara onoga doba. Primarno je služilo za rad i proizvodnju mesa, bez velikog interesa uzgajivača za njegovu mliječnost. Takav proizvodni profil dijelom je uvjetovalo manju konkurentnost istarskog goveda u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Premda odlike tovnosti nisu sustavno razvijane, postoje indicije da se selekcijskim radom (gojidbom) svojstva tovnosti mogu znatno unaprijediti

Istarsko je govedo bilo je poznato po iznimnoj radnoj sposobnosti, izdržljivosti, otpornosti i ustrajnosti. Najčešće uprezalo u drvena vučna kola obložena željezom i spojena lancima (tiradurima). Goveda su oko gubice nosila rešetke (mužarjole) pletene od žute vrbe (beke), da bi spriječili da putem jedu vinovu lozu i pašu. Na vrh rogova stavljane su mjedene kuglice kako bi zaštitili ljude i goveda od ozljeda pri radu u polju i staji. Na čelo su se stavljale resice od špage, da bi ih štitile od muha. Ovratnici su bili načinjeni od pitome kestenovine ili hrastovine.

Istarsko govedo nije kroz povijest razvijano u pogledu mliječnosti. Skromni uvjeti u kojima je obitavalo, te primarno radna namjena nisu ostavljali puno prostora za veću mliječnost. Proizvodnja mlijeka trebala je biti dostatna za othranu teleta, te dodatne skromne količine za domaćinstvo. Ranija istraživanja pokazala su da je mliječnost krava istarskog goveda od 800 do 1500 kg, sa više od 4,2% mliječne masti.

Aktualno stanje uzgoja istarskog goveda

Populacija istarskog goveda je tijekom druge polovice 20. stoljeća pretrpila znatan pad ukupne i efektivne veličine. Prvi pokušaji animiranja javnosti i revitalizacije pasmine bilježe se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uz izniman entuzijazam uzgajivača, stimulativnu poticajnu državnu politiku, te podršku stručnih i znanstvenih institucija, zaustavljen je pad veličine populacije, uzgoj je stabiliziran te je došlo do rasta populacije u ukupnom i efektivnom pogledu. Uzgojna stabilizacija pasmine otvara prostor konsolidaciji i gospodarskoj reafirmaciji pasmine.

Više informacija i zanimljivosti o istarskom govedu pronađite na http://www.azrri.hr/index.php?id=63&L=756